Životopis
Đuka Tomerlin-Picok (1926.-2010.) pohađao je pučku školu u rodnome Đurđevcu, a gospodarstvenu u Požegi, Petrinji, Križevcima i Zagrebu. Službovao je u više gradova Hrvatske, a najmanje u rodnome Đurđevcu.
Krajem 70-ih godina 20. stoljeća bio jedan je od utemeljitelja Književne sekcije KUD-a Petar Preradović u Đurđevcu te jedan od njezinih aktivnijih članova. Sudjelovao je i u pokretanju književnoga časopisa Podravska gruda, što je kao glasilo Književne sekcije izlazio u Đurđevcu početkom 1980-ih godina.
Nekoliko godina kasnije utemeljuje vlastitu Nakladu Đuroka Picoka, u sklopu koje će se tiskati ne samo njegova djela, nego i knjige drugih autora na kajkavskome narječju. Opus Tomerlinovih knjiga pisanih đurđevečkim govorom obuhvaća šest proznih djela, od kojih tri čine autobiografsku trilogiju, te deset zbirki pjesama. Jedna mu je zbirka pjesama za djecu objavljena dvojezično na hrvatskome standardnom jeziku te prijevodu na njemački.
U čast njegova 70. rođendana tiskan je “Đurđevečki zbornik”, što ga je uredio njegov dugogodišnji bliski suradnik Velimir Piškorec. O Tomerlinovu stvaralaštvu radove su u zborniku između ostaloga objavili teolog podrijetlom iz Đurđevca prof. dr. Ivan Fuček, književna teoretičarka prof. dr. Andrea Zlatar te profesorice Mirela Barbaroša Šikić i Smiljka Janaček Kučinić.
U 3. broju časopisa KAJ za godinu 2007., str. 41.-60., prigodom 80. rođendana Đuke Tomerlina-Picoka objavljen je pak rad Velimira Piškorca “Zapisano živlejne”, u kojemu se kronološki i žanrovski prikazuje cjelokupan Tomerlinov književni opus te donosi kratak izbor iz njegovih djela.
Doprinos Đuke Tomerlina-Picoka očuvanju zavičajne, a time i nacionalne jezične baštine neprocjenjiv je. Kontinuiranim stvaranjem i pisanjem na đurđevečkom govoru te svojim javnim nastupima neizmjerno je pridonio buđenju jezičnoga ponosa u mnogih svojih sugrađana te nekima od njih bio uzor u pisanju na đurđevečkome.
No Tomerlinovo djelo nije važno samo kao ekolingvistički doprinos očuvanju jednoga zavičajnoga govora s nekoliko tisuća izvornih govornika, nego i s obzirom na tematiku koju obrađuje u svojim djelima – od etnografske, povijesno-kroničarske i društvenokritičke pa sve do intimno-ispovijedne i filozofsko-metafizičke. U tom smislu Tomerlinov opus velik je istraživački izazov za daljnja interdisciplinarna istraživanja njegova djela u sklopu humanističkih znanosti.